I. MušlekFelipe Perrone za Germanijak: "Hrvatska je bila najbolja na Euru. Nema odmora, idem na SP, bolje da igram nego da treniram"
Vrijeme Čitanja: 3min | sri. 17.01.24. | 08:00
Kapetan španjolske reprezentacije i hrvatski zet podijelio je nakon utakmice u miks zoni svoje dojmove za Germanijak
Šteta. To je riječ koja se najčešće mogla čuti od hrvatskih igrača nakon tijesnog poraza u finalu. Slične misli vjerojatno su prolazile kroz glavu i svim domaćim navijačima na krcatim tribinama bazena Mladost uz Savu, ali ako je netko morao uskratiti zlato Barakudama, kozmička je pravda da to učine Španjolci, a napose njihov magični duet na vanjskim pozicijama.
Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Izabranici Davida Martina od 2018. godine najkonstantnija su svjetska reprezentacija. U spomenutom periodu, nanizali su zlato, dva srebra i broncu na kontinentalnim smotrama. Na tri Svjetska prvenstva, igrama 2019., 2022., i 2023. godine, tri puta su se popeli na pobjedničko postolje, osvojivši svaku od kolajni, dok su na Olimpijskim igrama u Tokiju osvojili četvrto mjesto. No, jedina su reprezentacija koja od 2018. godine ima osam od osam, kada bismo gledali ostvarene ulaske u samu završnicu, odnosno polufinale.
U Zagrebu su stigli do prvog europskog zlata u svojoj povijesti, a na tom putu, koliko god isticali kolektiv, koji je nedvojbeno sjajan, ipak su se istaknula dva pojedinca. Alvaro Granados najbolji je svjetski gol-igrač, zajedno s Gergom Zalankijem iz Mađarske, a Hrvatsku je uništio s dva nevjerojatna pogotka u zadnje dvije minute. Šrauba koja je odlučila finale potez je kakav se viđa jednom u tko zna koliko godina, pogotovo na ovakvoj sceni. Potez koji zaslužuje da ga se nagradi zlatom.
A zlato je zaslužio i najgenijalniji um današnjeg vaterpola. Prekaljeni borac, 37-godišnji Felipe Perrone, hrvatski zet koji je nakon dvoboja popričao s pripadnicima sedme sile na tečnom hrvatskom jeziku.
"Hrvatska je igrala bolje od nas, ali u finalu je jedino bitno da pobijediš. Nekada smo gubili finala iako smo bili bolji, danas je prevagnulo na našu stranu. Hrvatska je otvorila utakmicu s više energije, zabili su nam iz kontre, primili smo pet golova u prvoj četvrtini, to je previše. Sretni smo jer smo 2018. i 2020. u oba navrata izgubili finale nakon raspucavanja s pet metara", sumirao je prve dojmove nakon finala.
Iako u finalu nije postigao nijedan pogodak, ponajviše zbog fantastične obrane Marka Bijača u posljednjoj četvrtini, Perrone je ponovno bio dirigent španjolskog orkestra, često pod paskom dvojice hrvatskih čuvara. Dijelio je lopte, otvarao prostor suigračima. Dvojica su iskočila. Jedan nije bio iznenađenje, ali Bernat Sanahuja bio je, pomalo i neočekivani junak Španjolske. Zabijao je kad su drugi stali, a potom prepustio scenu Alvaru Granadosu.
"Presudilo je srce, nismo igrali dobro. Ali presudila su i dva genijalca - Granados i Sanahuja. Dodao bih i drugog golmana koji je ušao i branio izuzetno", smatra Perrone.
U Dohi na Svjetskom prvenstvu i na Olimpijskim igrama u Parizu, očekuje nas velika borba jer je 6-7 reprezentacija na ovom prvenstvu pokazalo da su kvalitetom podjednake. No, za Perronea nema dvojbe tko je ostavio najbolji dojam tijekom cijelog prvenstva u Lijepoj našoj.
"Iskreno, na ovom prvenstvu je Hrvatska igrala najbolje. U Dohi nas očekuje mnogo momčadi koje svaka mogu pobijediti svakoga, moramo se dobro spremiti."
S obzirom na to da je Španjolska slavljem u finalu osigurala plasman u Pariz, kao i da će Perrone u veljači napuniti 38 godina, upitali smo ga misli li preskočiti svjetsku smotru i odmoriti motore za produženu sezonu zbog Olimpijskih igara.
"Naravno da ću igrati, idemo u kompletnom sastavu", otklonio je svaku dvojbu Perrone, a potom dodao:
"Bolje da idem igrati u Dohu nego da treniram", kroz smijeh je zaključio iznimno simpatičan i korektan španjolski kapetan.
